Malo drugačija druženja - PKP

Radovan.

On je krivac što stotine mladih može skladno

funkcionirati 2-3 dana u ekstremnim uvjetima.

Pogledajte samo taj osmijeh!

Ovako sve počinje.

Prije pohoda se treba dobro naspavati, a nakon

pohoda treba turbo spavati.Duga Resa. Ovako se mi okupljamo.

I ovako kreće naš pohod, skladno i odlučno.Ovo nam je prvi uspon i nemamo

nikakvih problema.

Svi su nasmijani i dobre volje.Još uvijek su svi srdačni i dobre volje.Obilazimo mjesta.

Donosimo mještanima dobru volju, molitvu.Malo kasnije već šmrcamo.

Tijela reagiraju na povećani napor.Skupljamo snagu za nastavak...šeširić glavu čuva. Drugi uspon uf...

Sklikano je iz daleka kako bi se prikrile

grimase od napora i boli. Žuljevi čine svoje.Predah, stanka, odmor, hrana, hrana, hrana...I nakon još dosta hodanja, 13 postaja, sjedimo

/stojimo u crkvi na zadnjem misnom slavlju.

U duhu zajedništva crpe se posljednji atomi

snage za radost, ispunjenost. Svatko završava PKP s nekom novom odlukom.

Svatko barem neku sitnicu promijeni u sebi na

bolje .Svi smo umorni, no duhom vedriji i nikako

usamljeni ili prazni. Tako završava svaki PKP i u

takvim emocijama leži njegova težina.Ponekad završetak bude ovakav. U mraku,

tišini, samo svijeće i pjesma. Zahvalni smo.