srijeda, 9. rujna 2009.

 Šutnja
Dimenzije: 70x50 slikarski papir
Tehnika: ugljen, boja lak, tempera

Obično slikari kažu da je najteže slikati po temama, a najlakše po predlošku. Meni je sve teško ako nisam počašćena nekim spiritom :) (i ne mislim na žesticu). Volim slikati po temama (npr.Šutnja) jer tako proniknem najdublje u sebe, a slika je gotova kad osijetim mir. Sve dok osijećam nemir, slika se mijenja i mijenja i mijenja...
Na temu šutnja, zamislila sam dvoje jednostavnih ljudi na čijim licima sam istaknula samo oči i to neobično velike. Oni gledaju svatko u svom smjeru zadubljeni u sebe, no tjelesno ostaju povezani u zajedništvu. Ispred njih u polukrugu nalik presjeku zjenice oka, divlje i oštre su misli u košmaru, a zapljuskuju ih valovi emocija.
Tako ja vidim i definiram šutnju. Želim pobjeći tamo gdje nitko ne može, a to sam ja, no trebam sigurnost Svijeta, a to je osoba meni najbliža.
Angelus on duty