Ovaj vikend (subota) oplemenjena je novim iskustvom - izradom posuda. Ovo su moje ručice vrijedno punile kalup i uređivale rub.

Naš domaćin je i ovog puta bio karizmatični Goran. Do našeg dolaska sve je pripremio..namočio papir, napravio dva primjerka, pripremio alat...a gospođa je pripremila odličan doručak :)

Na jednom od primjeraka koji su nas dočekali, a koje je trebalo dalje obraditi, rašpom skidam nepravilnosti na dnu potencijalne posude.

I nakon pregršt instrukcija, dječica kreću u akciju. Malo grubog, malo finog brusnog papira..

Brusili smo tako dugo dok posude nisu poprimile zadovoljavajuću glatkoću. A onda tuširanje.Nakon što smo se sprijateljili s alatom i dobili viziju finalnog proizvoda, krenuli smo u izradu smjese kojom ćemo napraviti nove posude.

Postupak je jednostavan: novinski papir rastrgati na komadiće i namoćiti u vodu; napraviti kalup od stiropora ili pripremiti posudu koju ćemo obložiti smjesom; pripremiti "mixer", pripremiti cement; pripremiti sredstvo protiv smrzavanja (može i bez); prema veličini posude odokativno odrediti potrebnu količinu smjese; ocijediti namočeni papir (nakon nekoliko sati ili drugi dan) (načina za to je više, razvijete ideju i ocijedite već nekako); rukama ili mješalicom napraviti masu; dodati cement (omjer: 1 šaka mokrog papira,1 šaka cementa); dodati smjesu protiv smrzavanja; mixati; dodati vode ako je pregusto.

Na ovoj slici se vidi priprema smjese.

Kalup za kaskadu izgleda ovako - s pribadačama spojene stjenke stiropora. Prije nanošenja smjese, posudu treba namazati uljem, deterđentom ili pošpricati wd-om kako bi kasnije lakše odvojili posudu od kalupa koji ćemo opet upotrijebiti.

Najbolje je početi od popunjavanja čoškova, te oblagati stijenke prema gore. Jednom rukom držati vanjsku stranu one stranice koja se oblaže, budući se radi o stiroporu koji je lagan i krhak.

Ako se puni posuda koja nam služi kao kalup, treba ju također namazati i napuniti smjesom. Nastojimo da slojevi budu ravnomjeri, zatapkani i kompaktni, a ne da se odvajaju. Rub treba biti podebljan i već prije sušenja što ljepše formiran kako bi prilikom brušenja imali što manje posla. I za kraj još samo rupa na dnu posude da nam se suvišna vlaga ne zadržava i remek djelo je finito.

Ovo je izložbeni primjerak Sebastijana i gotove pofarmane posude koja krasi zbirku našeg domaćina.

Na kraju priče poanta je da svatko gore navedenu tehniku oživi idejom i kreativnošću. Posude mogu biti različite, a mogu trajati jako dugo (nekoliko godina). Mogu biti predivan, unikatan ukras domu, kao i čuvari korijenčića naših cvjetnih ljubimaca. Svoje kreacije ću pokazati u nekom drugom postu, najvjerojatnije u toku zime kad ulovim mirnog vremena.

Još jednom, "Hvala dragi i vrijedni Gorane na pozivu, na mentorstvu i gostoprimstvu!".

Jedna vrtna špekula za poseban vrt

Jedno rano poslijepodne provela sam u jednom vrtu usred Zagreba. Prizor me iznenadio, izazvao osmijeh, osjećaj mira i zanesenosti. Činjenica da se nalazi na krovu zgrade učinila je impresiju jačom. "Zar postoji nešto takvo u ovom komercijalnom gradu punom izloga?" Hvala nebesima i našem dragom domaćinu na divnom spoznajnom iskustvu kako POSTOJI.

Ovo je vrt na krovu zgrade. 30 godina rada, volje, želje. Gradska oaza je cca 50 m od Markovog trga na Gornjem Gradu. Pogled se pruža na sve strane.

Ovo je domaćin Goran. Sam je nosio zemlju na krov, sam uzgajao biljke, sam dizajnirao svoj zeleni kutak mira i kreativnosti. Neke biljke izrasle su iz sjemena i danas su mala stabla. Goran voli bonsai i predan je toj ljubavi. Radi čak i posude za svoja drvca na jedan poseban način o kojem ću uskoro pisati puno opširnije. U vrtu ima svega...puzavica, cvjetnica, bonsaia, sukulenata, mahovine, trave ... U vrtu je čak i malo jezerce u kojem su do ove godine plivale ribice. (zima ih je spriječila da nastave svoj boravak :(

Ima ljuljačka, stol i stolice, postolja za posude, male stazice...sve za guštanje.

Ovo je bio najsunčaniji kutak pa samim time odličan za demonstriranje užitka. Svaka čast Gorane! Hvala na pozivu i gostoprimstvu!

Kako nastaje anđeo

Počelo je skicom. Nastavilo se podlogom.

Nanosi se boja. Ovako je završio prvi dan.

Ovako nakon dorade.. Odvažno na podlogu..

Odvažno s bojom..

Promjena raspoloženja..Narančasto?

Ma ne, ipak žuto :).

 

Nakon cijelog dana stajem i fotkam.

I to je za sada to..

nastavak slijedi...

Obiteljsko stablo :)

29.10.2008. održala se radionica "Za svojim korijenima" u mentorstvu Mladena Pavela. To mi je bila prva radionica u Kulturnom centru Bistra u organizaciji naše knjižnice. Okupilo nas se svega 5-tero, no ovo je bila prva radionica i očekuje se više sudionika. Za mene je ovaj prvi susret bio sasvim dovoljan da shvatim kako se ne uklapam u profil "kopača"starih arhiva, matičnih knjiga i leksikona prezimena. Izrada stabla naime, zahtijeva puno slobodnog vremena i iziskuje dosta znatiželje. Bilo bi za buduće nasljedstvo korisno napraviti obiteljski album, osobito ako ga se može potkrijepiti fotografijama i nekim dokumentima.

• Inače za one dovoljno entuzijastične, u izradi stabla potrebno je krenuti od sebe sama i godine svog rođenja.
• Stablo se izračuje kao "blok dijagram" s prozorčićima od dna stranice prema gore (ma može i obrnuto).
• Slijede podaci o roditeljima (ime, prezime, godina i mjesto rođenja). Pa podaci o djedovima i bakama za svakog, pa njihovim roditeljima i td.

- baka -deda -baka -deda

-mama -tata

Ida

(Zagreb, 11.06.1979.)

• Ovo je stablo po vertikali. Ono se može nadograđivati upisivanjem braće i sestara, stičeva, teta i sl.
• Mišljenja sam kako je najpametnije krenuti od pretraživanja vlastitog tavana, podruma i prašnjavih kutija.
• Kao pomagalo koristi i literatura poput "Hrvatski prezimenik 2008."-trilogija, to je ujedno i najnovija literatura; "Leksikon prezimena"; "Hrvatska prezimena" by Šimunović i sl. Iz ovik knjiga ćete dobiti podatke o značenju korijena prezimena. npr. Špoljar - je nastalo od njemačke riječi sporer što znači ostrugar.
• Dobro je i koristiti biografije vlastitog kraja ako postoje.
• Naravno, neizostavan je i razovor sa svim živima koje poznajete, jer su njihova iskustva neprocjenjiva, kao i fotografije koje posjeduju.
• Također bi trebali posjetiti župnika i matični ured, te ih zamoliti za uvid u matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih.
• Na internetu možete koristiti Arhinet - no on vam ne dopušta puno toga ili ancestrey.com
• Family Tree Maker - će vam omogučiti izradu obiteljskog stabla u računalnom obliku, koje onda možete pretvoriti u album sa slikama. Preporučam ga ako se imalo snalazite s računalom, jer je rezultat fantastičan.
• Za sve detaljne informacije posjetite stranicu http://www.rodoslovlje.hr/ koja će vas uputiti na svoje članove, literaturu i radionice. Za izradu stranice odgovorno je društvo "Pavao Ritter Vitezović" Ul.Cvijete Zuzorić 53, Zagreb. Također ste se slobodni javiti njihovom predstavniku i članu mladen.paver@zg.t-com.hr

Sretno svima koji se odluče!

Ja ću naslikati neko predivno drvo, a svaku granu ću posvetiti onima koji su bili ili jesu dio mog života.

Malo drugačija druženja - PKP

Radovan.

On je krivac što stotine mladih može skladno

funkcionirati 2-3 dana u ekstremnim uvjetima.

Pogledajte samo taj osmijeh!

Ovako sve počinje.

Prije pohoda se treba dobro naspavati, a nakon

pohoda treba turbo spavati.Duga Resa. Ovako se mi okupljamo.

I ovako kreće naš pohod, skladno i odlučno.Ovo nam je prvi uspon i nemamo

nikakvih problema.

Svi su nasmijani i dobre volje.Još uvijek su svi srdačni i dobre volje.Obilazimo mjesta.

Donosimo mještanima dobru volju, molitvu.Malo kasnije već šmrcamo.

Tijela reagiraju na povećani napor.Skupljamo snagu za nastavak...šeširić glavu čuva. Drugi uspon uf...

Sklikano je iz daleka kako bi se prikrile

grimase od napora i boli. Žuljevi čine svoje.Predah, stanka, odmor, hrana, hrana, hrana...I nakon još dosta hodanja, 13 postaja, sjedimo

/stojimo u crkvi na zadnjem misnom slavlju.

U duhu zajedništva crpe se posljednji atomi

snage za radost, ispunjenost. Svatko završava PKP s nekom novom odlukom.

Svatko barem neku sitnicu promijeni u sebi na

bolje .Svi smo umorni, no duhom vedriji i nikako

usamljeni ili prazni. Tako završava svaki PKP i u

takvim emocijama leži njegova težina.Ponekad završetak bude ovakav. U mraku,

tišini, samo svijeće i pjesma. Zahvalni smo.

Dječje špekule - soba 8

Marina. jedna od blizanki roma. Sestra i ona su rođene prerano i u inkubatoru izgubile vid. Marina je potpuno slijepa i s velikom retardacijom, a Angelina ne vidi samo na lijevo oko. Nakon rođenja su izgladnjivane od strane roditelja kojima je oduzeto skrbništvo i pravo viđanja. Marina može hodati, ali ne želi. Voli da ju se nosi i mazi. Voli kad joj pjevam, ljulja se u ritmu. Pokretna je i voli se penjati. Često se penje preko ograde kreveta pa kad nije s nekim u šetnji, zavojem je vezana za krevet. No nije to ništa strašno. Ona mora malo biti sputana jer bi se inače mogla ozljediti. Jede sve. U bolnici je mezimica.

Angelina. Druga blizanka roma. Ona je jedna od sretnica jer je posvojena u Italiju. Ana je moja prijateljica i žrtvovala je jako mnogo kako bi Angelina napredovala. Angelina bi bila samo još jedno dijete s mentalnom retardacijom da joj se ona nije posvetila. Danas Angelina ide u školu i raste kao i sva druga djeca. Na oko nikada neće vidjeti, ali uz puno ljubavi svladat će i tu prepreku. Vesela je i zaigrana, razumije sve, govori talijanski. Voli naočale jer sakrivaju oči. Voli sve što i male djevojčice od haljinica do nakita. Izbirljiva je u hrani. Ne dolazi često u posjetu sestri jer se boji da ju opet ne ostave u bolnici.

Staša. Vesela djevojčica. U glavnom u krevetu, no voli vožnju u kolicima. Ima krevet do Josipovog. Jede gotovo sve, a sonda je za terapiju. Voli kad joj se govori da je lijepa. Razumije poprilično kad joj se obrača. Jako je emotivna i vezana za osoblje.

Marin. Umiljat i stalno u krevetu. Ne može hodati, ali voli kolica i šetnje. Jede samo kašice i samo ako su ukusne. Za razliku od ostalih, tiho je dijete. Ima predivan grlen smijeh kad ga se mazi i veelike oči. Roditelji ga posjećuju i brinu se za njega.

Dragan. Kad želi privući pažnju jednostavno pljuje. Ove godine je operirao stopala kako bi lakše hodao. Jede sam, zaigran je i voli se maziti. Lijep je ko slika i malo glasan. Mezimac.

Slađana. Kad želi privući pažnju, njiše cijeli krevet i jako lupa da bude što glasnija. Kad je zaigrana dubi na glavi i uvijek je naopačke. Jede samo kašastu hranu ali jede dobro. Vesela je i zaigrana, hoda.

Projekt očuvanja okoliša

Projekt "Priroda, najljepši mozaik" ima cilj razvijanja svijesti mještana i posjetitelja Bistre koja je sastavni dio parka prirode "Medvednica".

Projekt smo razvili Ivica i ja kao vodeći predstavnici udruge izviđača "25.SDI Bistra". Prijavivši se na natječaj objavljen od strane MZOPUG, udruzi je odobreno 30.000,00 kn za izradu projekta. Članovi su u namjeri razvoja svijesti u izradu projekta uključili i same mještane koji su pomogli u postavljanju tabli, ali i samoj pripremi. Akcija je protekla odlično i vrlo uspješno. Prilikom postavljanja napravljen je i kratki dokumentarni film od strane "Fade in", te je prikazan na HRT-u.

Poruke su osmišljene sa ciljem da ostanu zapamćene pojedincu koji ih čita. Svaka poruka govori što treba činiti, kako se treba ponašati, što se u okolini događa ili što će se dogoditi.

Lokacijski table su raspoređene duž cijele Općine D.Bistra, te na mjestima gdje je ljudska nemarnost uzela maha.

Najvažnije je da su u projektu sudjelovala djeca različite dobi, pa je i nekoliko tabli postavljeno upravo pored škola, vrtića, igrališta.

Table su pripremali stariji članovi udruge izviđača, te su sve table rukom izrezbarene, pofarbane i polakirane. Jedina mana su natpisi koje smo lijepili na drvo. Materijal je nešto kao naljepnica što u kombinaciji s polusuhim drvom nije odreagiralo kao dugoročno riješenje. Unatoč višestrukom lakiranju natpisi su se odlijepili i većina tabli stoje prazne ili s djelomičnim porukama. Naravno da za to postoji riješenje koje se zove ODRŽAVANJE, no danas imenovana udruga nema za to interes.

Osobno žalim što projekt propada zato što sam uložila snage i vremena za njegovu pripremu i realizaciju; zato što je Ivica u njemu vidio potencijal; zato što su ga ljudi dobro prihvatili; zato što su table uljepšale okoliš; zato što je namjera bila ispravna i za dobrobit.

No table još uvijek stoje i pogled na njih me podsjeti koliko je ideja bila dobra, namjera iskrena, no podrška okoline je pasivna i još treba neko vrijeme jer se svijest razvija sporo.

Ja sam među onima koji koračaju brže, čekam one koji čekaju "neka druga vremena" i imam dovoljno strpljenja, ideja i optimizma da započnem ispočetka kad ostali budu spremni.