Jedno rano poslijepodne provela sam u jednom vrtu usred Zagreba. Prizor me iznenadio, izazvao osmijeh, osjećaj mira i zanesenosti. Činjenica da se nalazi na krovu zgrade učinila je impresiju jačom. "Zar postoji nešto takvo u ovom komercijalnom gradu punom izloga?" Hvala nebesima i našem dragom domaćinu na divnom spoznajnom iskustvu kako POSTOJI.
Ovo je vrt na krovu zgrade. 30 godina rada, volje, želje. Gradska oaza je cca 50 m od Markovog trga na Gornjem Gradu. Pogled se pruža na sve strane.
Ovo je domaćin Goran. Sam je nosio zemlju na krov, sam uzgajao biljke, sam dizajnirao svoj zeleni kutak mira i kreativnosti. Neke biljke izrasle su iz sjemena i danas su mala stabla. Goran voli bonsai i predan je toj ljubavi. Radi čak i posude za svoja drvca na jedan poseban način o kojem ću uskoro pisati puno opširnije. U vrtu ima svega...puzavica, cvjetnica, bonsaia, sukulenata, mahovine, trave ...
U vrtu je čak i malo jezerce u kojem su do ove godine plivale ribice. (zima ih je spriječila da nastave svoj boravak :(Ima ljuljačka, stol i stolice, postolja za posude, male stazice...sve za guštanje.
Ovo je bio najsunčaniji kutak pa samim time odličan za demonstriranje užitka.
Svaka čast Gorane! Hvala na pozivu i gostoprimstvu!
Hvala na vrlo lijepoj špekuli, nadam se samo jednoj u dugom dugom nizu
OdgovoriIzbrišiGoran