Ovaj vikend (subota) oplemenjena je novim iskustvom - izradom posuda. Ovo su moje ručice vrijedno punile kalup i uređivale rub.

Naš domaćin je i ovog puta bio karizmatični Goran. Do našeg dolaska sve je pripremio..namočio papir, napravio dva primjerka, pripremio alat...a gospođa je pripremila odličan doručak :)

Na jednom od primjeraka koji su nas dočekali, a koje je trebalo dalje obraditi, rašpom skidam nepravilnosti na dnu potencijalne posude.

I nakon pregršt instrukcija, dječica kreću u akciju. Malo grubog, malo finog brusnog papira..

Brusili smo tako dugo dok posude nisu poprimile zadovoljavajuću glatkoću. A onda tuširanje.Nakon što smo se sprijateljili s alatom i dobili viziju finalnog proizvoda, krenuli smo u izradu smjese kojom ćemo napraviti nove posude.

Postupak je jednostavan: novinski papir rastrgati na komadiće i namoćiti u vodu; napraviti kalup od stiropora ili pripremiti posudu koju ćemo obložiti smjesom; pripremiti "mixer", pripremiti cement; pripremiti sredstvo protiv smrzavanja (može i bez); prema veličini posude odokativno odrediti potrebnu količinu smjese; ocijediti namočeni papir (nakon nekoliko sati ili drugi dan) (načina za to je više, razvijete ideju i ocijedite već nekako); rukama ili mješalicom napraviti masu; dodati cement (omjer: 1 šaka mokrog papira,1 šaka cementa); dodati smjesu protiv smrzavanja; mixati; dodati vode ako je pregusto.

Na ovoj slici se vidi priprema smjese.

Kalup za kaskadu izgleda ovako - s pribadačama spojene stjenke stiropora. Prije nanošenja smjese, posudu treba namazati uljem, deterđentom ili pošpricati wd-om kako bi kasnije lakše odvojili posudu od kalupa koji ćemo opet upotrijebiti.

Najbolje je početi od popunjavanja čoškova, te oblagati stijenke prema gore. Jednom rukom držati vanjsku stranu one stranice koja se oblaže, budući se radi o stiroporu koji je lagan i krhak.

Ako se puni posuda koja nam služi kao kalup, treba ju također namazati i napuniti smjesom. Nastojimo da slojevi budu ravnomjeri, zatapkani i kompaktni, a ne da se odvajaju. Rub treba biti podebljan i već prije sušenja što ljepše formiran kako bi prilikom brušenja imali što manje posla. I za kraj još samo rupa na dnu posude da nam se suvišna vlaga ne zadržava i remek djelo je finito.

Ovo je izložbeni primjerak Sebastijana i gotove pofarmane posude koja krasi zbirku našeg domaćina.

Na kraju priče poanta je da svatko gore navedenu tehniku oživi idejom i kreativnošću. Posude mogu biti različite, a mogu trajati jako dugo (nekoliko godina). Mogu biti predivan, unikatan ukras domu, kao i čuvari korijenčića naših cvjetnih ljubimaca. Svoje kreacije ću pokazati u nekom drugom postu, najvjerojatnije u toku zime kad ulovim mirnog vremena.

Još jednom, "Hvala dragi i vrijedni Gorane na pozivu, na mentorstvu i gostoprimstvu!".